linkovi
Projekt podržali
TABOR DESINICOpćina Desinić smještena je u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske, u Krapinsko-zagorskoj županiji području još zvano i Hrvatsko Zagorje. Proteže se na 45 km2.
Nalazi se na 219 m nadmorske visine te ima najviši vrh na 366 m. Nalazi se u blizini Hrvatsko-Slovenske granice (granični prijelaz Miljana).
Općina Desinić, prema popisu iz 2001. g. ima 3478 stanovnika.
Smještaj općine Desinić vrlo je prometno pogodan. Tako je najbliži granični prijelaz Miljana udaljen svega 6 km, a iz Zagreba možete stići za manje od sat vremena vožnje automobilom. Pri tome treba naglasiti i nedavno obnovljenu cestu iz smjera Zagreba čime je povećan komfor i brzina putovanja

Općina Desinić sastoji se od svojih 28 naselja. To su: Desinić, Desinić Gora, Desinić Ivanić, Donji Jalšovec, Donji Zbilj, Dubravica, Gaber, Gora Košnica, Gornji Jalšovec Gornji Zbilj, Gostenje, Grohot, Hum Košnički, Ivanić Košnički, Jazbina, Jelenjak, Klanječno, Košnica, Nebojse, Osredek, Ravnice, Stara Ves, Šimunci, Škalić, Velika Horvatska, Trnovec, Turnišće, Turnovo

Povijest
Desinić se spominje prvi put negdje oko 1334.g. u statutima zagrebačkog Kaptola, pod imenom "Ecclesia sancti Gheorgii de Zothla" kao sjedište rimokatoličke župe sv.Jurja. U XV. stoljeću vlastelinstvo nad naseljem, poglavito dvorcem Velikim Taborom, pripadalo je grofovima Celjskim, do njihove pogibelji. Kasnije postaju vlasnici grofovija Ratkay...
Sam Desinić karakterističan je kao malo zagorsko neurbano mjesto, s prostranom gotičkom crkvom sv.Jurja na mjesnom trgu, uz čovjeka seljaka koji se mučio radeći cijeli dan na zemlji sa vrlo skromnim mogučnostima.
Tipična obitavališta su bile drvene kućice, pokrivene slamom te karakterističnim svijetlo plavim interijerom.
Prvi pisani tragovi popisa stanovništva općine Desinić potječu iz godine 1823. iz najstarije župne knjige "Status animarum" za župnikovanja Johanesa Sepoka i kapelovanja Josipa Strittoffa.

01Školstvo je uvedeno tek 1843.g., uveo ga je orguljaš Mihalj Šibl iz Zlatara, postavši prvi učitelj u Desiniću. Od 1869.godine učiteljsku službu vodi Juraj Prejac, rodom iz sv.Margarete kod Ptuja, inače otac poznatijeg Jurice Đure Prejca. Školu je počela graditi općina Desinić još 1864. godine, a dograđena je 1865.g., kad počinje i nastava. U vrijeme kraljevine Jugoslavije u osnovnoj školi u Desiniću postoji društvo "Jugoslavenskog Sokola". Društvo je bilo vrlo prosrpski orijentirano. Djecu su tjerali u tu društvo, tako je g.1934. učenik Juro Papić iz Jalšovca Donjeg ugrizao učitelja Meštrića za potkoljenicu dok ga je ovaj tukao, zbog neažuriranosti u društvu"Sokol".
U to vrijeme najpoznatiji desinčanec trgovac Željko Hohnjec gradi dizel-električnu centralu, vodovod sa vodocrpnom postajom i spremnikom na bregu iznad Lugarića, modernu farmu sa silosima te voćnjake.
Godine 1942. na proljeće u Desinić dolazi ustaški tabornik Masnec, kao jedini domaći ustaša. Većinom učitelji prelaze na partizansku stranu, najaktivniji u suradnji sa partizanima je bio Josip Štimac-Učo. Desinić u drugom svjetskom ratu nije puno stradao.
Poslije rata vladala je velika neimaština u Desiniću, tada gubi status općine i postaje mjesna zajednica. Počela je nacionalizacija i tkz. agrarna reforma, tako da danas imamo jako puno rascjepkanih zemljišta i domaćinstva.
021945. osniva se Seljačko nabavno-potrošačka zadruga. Osnuju se i seoske zadruge (Trnovec,Jelenjak,Košnica,Gaber i Ravnice), koje se 1961.g. udružuju u jedinstvenu Poljoprivrednu zadrugu Desinić, kao pravni nasljednik Vinogradarsko-vinarske zadruge osnovane 1931.g. Zadruga postaje nosioc ekonomskog rasta MZ Desinića pa time i centar političke i financijske moći Desinića.
Desinčani su sredinom šezdesetih pa sve do osamdesetih godina 20.st. iseljavali trbuhom za kruhom, u zemlje zapadne Europe, Ameriku ili Australiju.

Osnovna škola Đure Prejca
DJURO PREJACPrvi puta u Desiniću rad sa opismenjavanjem stanovništva, prije svega djece, datira iz 1843.g. i to dolaskom orguljaša Mihalja Šibila iz Zlatara uz svesrdnu pomoć tadašnjeg domaćeg župnika. Na početku je škola imala samo jednu sobu u kojoj su se podučavala tri razreda. Školska zgrada počela se graditi 1864.g, a dograđena i dovršena je 1865.g. kad je u noj i započela nastava. Ista zgrada, koja je imala jednu veliku sobu i trosoban učiteljski stan, služila je sve do 31.VIII 1965.g, kad je sagrađena nova škola.

Kasnije je patronat nad školom preuzela općina Desinić, koja je i plaćala učitelja, a nagledao ga je mjesni župnik. Godine 1869. u školi je počeo djelovati profesionalni učitelj i to Juraj Prejac.

GRADNJAGodine 1875. pregrađena je velika školska soba u dva jednaka dijela i obuku vrše dva učitelja (ravnajući učitelj i podučitelj). Tada škola ima četiri razreda, I. i II. razred poludnevno, a III. i VI.razred cijelodnevno.
Prvi školovani učitelj je bio Juraj Prejac, rođen 14.travnja 1847 kod Ptuja.
Učiteljovanje u Desiniću je počeo 1869.g. Osnivač je učiteljskog vrta, za koji dobije nagradu od "Prečasnog nadbiskupskog stola u Zagrebu" i "Visoke kraljevske zemaljske hrvatske vlade". Za to dobiva i diplomu za školski vrt Pučke škole u Desiniću.
1892.g. napušta učiteljsko mjesto i postaje inspektor.
Godine 1874. škola prelazi u državni patronat, odnosno patronat zemaljske vlade. 1881.g. prvi put je za podučitelja imenovana ženska osoba.


IZVIDACIGodine 1906. počinje sa radom područna škola u Velikoj Horvatski, u dvorcu Erdodya. Za sela Ravnice, Turnovo, Zbilj Gornji i Donji i Veliko Horvatsku oja 1914. postaje nova općinska škola. Tj. za prvog svjetskog rata u području općine Desinić rade dvije pučke škole. Godine1941. upravitelj škole je bio Josip-Zefa Dritanović, Crnogorac, koji je počeo potajno surađivati sa tamošnjim komunistima i partizanima. Godine 1942. u Desinić dolazi ustaški tabornik Masnec, koji je počeo progon partizana i njihovih simpatizera. Veći dio učiteljskog zbora potajno je surađivao sa partizanima ili su pak bili načelu pokreta poput Josipa Štimca-uče, Ankice Odorčić, koju su Nijemci i strijeljali. Odmah poslije II.sv.rata, rade samo četiri razreda. 1946/47. počinje raditi peti razred u prostoriji veterinarske ambulante i kasnije i sedmi razred u privatnom stanu Željka Hohnjeca. 1947.otvara se tečaj "Učenika u privredi". U 1948/49.g počnije sa radom četverorazredna škola u Gostenju, pod nazivom filijala škole Desinić. Od 15.III 1952.počnije sa radom škola u Jelenjaku.

TAMBU1954. škola u Desiniću dobiva el.energiju. 15.rujna 1955. otvara se VIII razred, i škola je službeno osmogodišnja. Prvi nosioci svjedodžbe su: Srečko Pokupec, Dravinec Andrija,Turniški Nevenka, Pasarić Nada ...

Izgradnja nove školske zgrade počnije 15.siječnja 1961. a otvorenje je 1.rujan 1965. Od 1963. škola u Gostenju se ukida, a škole u V.Horvatskoj, Jelenjaku i Vinagori postaju nižerazredne-područne škole Mjesne škole Desinić koje su do tada bile šesto razredne, odnosno osmorazredne (V.Horvatska).

U osnovnoj školi Desinić, vrlo su bili popularni izviđaći, s jedne strane ideološki organizirani, s druge strane učenici su mogli ići na besplatne izlete. Zanimljivo je također da je već 1959. postojao i tamburaški orkestar. Jedno vrijeme u školi je i djelovao Klub mladih tehničara, pod vodstvom učitelja Josipa Beline, u kojem su bilie sekcije Radio-amateri, fotosekcija, Brodarska i Avio sekcija(modelari). Klub je postigao i neke zapažene rezultate na takmičenjima. Učenici osnovne škole su nagrađivani i na likovno-literarnim takmičenjima.

DVORCI

Veliki Tabor
Veliki Tabor spada među najljepše i najočuvanije spomenike srednjovjekovne fortifikacije-stambene arhitekture Hrvatske, a i ovog dijela Europe. Sam grad smješten je u sjeverozapadnom dijelu Hrvatskog zagorja, na području Krapinsko-zagorske županije općini Desinić i župi Desinić.
Dandanas se ne zna kad je grad prvotno sagrađen i tko su bili njegovi graditelji. Analizom se može sa sigurnošću tvrditi da je grad sagrađen u drugoj polovici XV.stoljeća u doba prvih turskih provala na hrvatski teritorij. U to vrijeme, vlastelini uz potporu europskih vladara, naglo su gradili utvrde na području Hrv. zagorja zbog obrane od Turaka. Inače riječ "tabor" znači ratni logor. Prvi spomen naziva Tabor "Thabor aliter Wrbowicz" je zabilježen godine 1497. Od godine 1511. na dalje isprave razlikuju dva tabora: Veliki kraj Borovca i Mali kraj Klenovca, dok je Veliki Tabor "Naghthabor" prvi put izričito spomenut u jednoj ispravi iz 1513. Za Veliki Tabor je nekoć upotrebljavan i još stariji naziv Vingrad koji u narodu toga kraja ni danas nije zaboravljen. Od kraja XIX. do sredine XV.stoljeća, vlastelinstvo nad Velikim Taborom bilo je u vlasništvu grofova Celjskih koji su se prije zvali "gospoda od Sounecka", dobivši ga od kralja Žigmunda, a izgubivši Veliki Tabor pogibeljom Ulrika Celjskog u sukobu s Ladislavom Hundayem. Pogibeljom Ulrika Celjskog izumrla je obitelj Celjski, koji su tada držali knežiju Zagorje i županiju Varaždinsku i Zagrebačku.
Uz grofove Celjske i Veliki Tabor vezana je legenda o Veronici Desinićkoj.
Ratkayi Velikotaborski, 1502.g. postaju vlasnici Velikog Tabora, nakon obitelji Celjski darovnicom od kralja Massimilijana II. Petru barunu Ratkayu za vojne zasluge. Ti su vlasnici dogradili Veliki Tabor, koji je poprimio današnji izgled. Na ulazu u Veliki Tabor još postoji grb grofovije Ratkay: zidani bunar s kolutarom i vedricom.
Peterokutna kula je nedvojbeno najstariji dio grada, središnjja i najveća građevina velikotaborskog sklopa (XV.st). Kasnije je oko kule građen prsten.(XVI. i XVII.st). Dvor ima još i danas svoj bunar, kapelicu i zvono. Danas je Veliki Tabor turističko i kulturno središte sjevero-zapadne Hrvatske. Svake se godine održavaju umjetničke izložbe,mačevanje, lov sokolima..

TABOR1

Ukoliko se nađete u blizini Velikog Tabora nemojte propustiti priliku te posjetite taj predivan dvorac...

Velika Horvatska
HORVATSKA1Dvorac svojim položajem dominira na brežuljku odakle se pruža pogled na okolicu, na doline potoka Horvatske i Sopotnice te na selo zapadno od dvorca. Prema predaji, koju i danas seljaci spominju, Horvatska je dobila pridjev Velika još u doba turskih osvajanja kada je samo 25 mladića, kako kaže legenda, obranilo Horvatsku od Turaka.Velika Horvatska posjed je obitelji Ratkay od 16. st., a pripadala je velikotaborskom vlastelinstvu na kojem su Ratkayi bili vlasnici Miljane te Velikog i Malog Tabora. Prije dvorca u Horvatskoj je postojala kurija koja se prvi put spominje 1571. g. u darovnici cara Maksimilijana Petru Ratkayu kao "curia felseo Horwaczka". O gradnji dvorca 1611. g. svjedoči natpis koji se nalazio iznad ulaznog portala, a kad je on srušen, ugrađen je u ostatak sjevernog krila dvorca. Na kamenoj ploči spominje se obitelj Palfi de Erdödy s uklesanim grbom.
Velika Horvatska pripada Ratkayima do 1793. godine kada taj plemićki rod izumire. Sljedećih par desetljeća izmjenjuju se vlasnici među kojima su bili Antun Janković Bribirski, grof Franjo Thugut i kraljevska uprava, a neko se vrijeme dvorac upotrebljava i kao samostan.

HORVATSKA2

Uz dvorac u Velikoj Horvatskoj sredinom 19. st. postojao je veliki perivoj romantičarskih obilježja. Ne zna se kad je perivoj nastao. Dvorci obitelji Ratkay nikad nisu imali velike perivoje, već uvijek male vrtove neposredno uz dvorac kao u Miljani, Velikom i Malom Taboru. Perivoj koji je 1861. g. zauzimao površinu oko pet hektara, bio je neposredno vezan uz dvorac. Dvorac je bio sa tri strane okružen perivojem, a sjeverno je pročelje bilo orjentirano na gospodarsko dvorište. Kada je posjed prodan seljacima 1914. godine, perivoj je rasparceliran i pretvoren u oranice. Od biljnog materijala nekad lijepog perivoja, danas je ostalo samo nekoliko pojedinačnih stabala od kojih se ističe velika platana.
Od velikog četverokrilnog ranobaroknog dvorca ostalo je samo istočno krilo, u kojem se od 1914. g. nalazi osnovna škola. Te godine cijelo vlastelinstvo rasprodano je seljacima koji su rušili dvorac i prodavali građevinski materijal...

Zvonko Škreblin

...
Web: http://www.desinic.hr/
Email Desinić  

© Svi materijali na ovom webu, izgled, i koncept su zaštićeni Zakonom o autorskom pravu. Prijenos dozvoljen isključivo uz naznaku 'kako prenosi Lokalna Hrvatska' / * statistički podaci korišteni iz biltena Državnog zavoda za statistiku (www.dzs.hr) / ** vremenska prognoza se preuzima direktno sa stranica Državnog Hidrometeorološkog zavoda hrvatske (www.dhmz.hr ) / *** vijesti JLS se preuzimaju sukladno Ugovoru Lokalne Hrvatske i pojedinih JLSa o sudjelovanju u projektu, autorsko pravo pripada pojedinim autorima / izdavač: Udruga Lokalna Hrvatska / oblikovanje: Davor Bačić / programiranje: Željko Erceg / projekt pokrenut MMIX / aktualni dizajn MMXIII/2013  pametno.org