Novosti
Wiki
LH (8)Općina Ervenik nalazi se u Šibensko-kninskoj županiji. Okružena je gradovima Gračac i Obrovac na sjeveru, Gradom Kninom na istoku te općinama Kistanje i Promina na jugu. Prostrire se na površini od 212,08 km2, a stanovništvo živi u 5 većih naselja te 24 zaseoka. U odnosu na popis stanovništva iz 1991. godine ukupan broj stanovnika danas je četiri puta manji i procjenjen je na približno 1200 (uz stalan proces povratka). Naselje Ervenik je središnje naselje te industrijski i poljoprivredni centar dok su Pađene i Radučić u statusu pomoćnog središnjeg naselja. Naselje Radučić predviđeno je i kao robno-transportni centar.
Katastarsku podjelu čini šest općina (Ervenik je podjeljen na dvije kat. općine i to: katastarska općina Ervenik Gornji i Ervenik Donji), a administartivnu pet mjesnih odbora ili pet središnjih naselja (Ervenik, Mokro Polje, Pađene, Radučić i Oton).
Poljoprivrednih površina ima 10620 ha (50%), šumskih 44% ili 9470 ha, neplodnih površina 6% ili 1238 ha.
Od 10.620 ha obradive površine (7.015 u državnom vlasništvu) danas je većina zapuštena i neobrađena. Predviđeno je hidromelioracijsko uređenje Mokrog Polja (480 ha) i Erveničkog polja ( 380 ha). Vinogradarstvo i voćarstvo se održava u granicama mogućnosti poljoprivrednih seoskih gospodarstava. Livade i pašnjaci zauzimaju 177 ha, a urbanizirano područje čini sva naseljena mjesta kao građevinske zone po odredbama Prostornog plana.
Prema popisu iz 2001. broj stanovnika je 988. (99% domicilno stanovništvo).
U radnom odnosu zaposlenih stalno ili povremeno kod pravnih osoba je oko 30, više od 70% su na socijalnoj pomoći ili umirovljenici (oko 300). Školske djece je 31.Starosna struktura, radni kontingent žene (15-59) 162 i muški (15-64) 253, a prosječna starost je 55 godina za žene i 57 godina za muškarce
Četiri su novoformirane poljoprivredne zadruge i to: poljoprivredna zadruga Ervenik sa sjedištem u Erveniku, Poljoprivredna zadruga Mokro Polje sa sjedištem u Mokrom Polju, Poljoprivredna zadruga „Bukovica“ sa sjedištem u Radučiću i Poljoprivredna zadruga „Oton Bender“ sa sjedištem u Otonu.. Općina podupire njihov rad.
Gospodarske aktivnosti na području Općine su prvenstveno iz domene poljoprivrede i stočarstva implementirane kroz seoska poljoprivredna gospodarstva (oko 100), a već sada je prema podacima kojima raspolažemo stočni fond narastao na oko 6 500 stoke sitnog zuba (ovce i koze) i preko 350 krupnog zuba (muzne krave). Otkup mlijeka je reguliran u suradnji s Paškom siranom i preko Poljoprivredne zadruge „Bukovica“. Stoka sitnog zuba se uzgaja pretežito zbog proizvodnje kvalietenog janjećeg mesa, priprema se za jelo na vrlo tradiconalan način, što je brend ovog kraja. Organizirana proizvodnja u poljoprivredi te razvoj drugih gospodarskih struktura nije moguća bez rješavanja komunalne infratsrukture, prvenstveno voda. Kraj daje velike mogućnosti eko-proizvodnje hrane biljnog i životinjskog porijekla, dobru cestovnu i željezničku povezanost i velike mogućnosti korištenja energije vjetra-obnovljivi izvori energije, te mogućnost razvoja turističke i sportsko-rekreativne aktivnosti.
Općinsko područje predstavlja harmoničnu kulturnu i prirodnu cjelinu čiji je elemenat nedjeljiv i kao takvo ima posebnu vrijednost. Na porječju je dviju kraških ljepotica, rijeke Zrmanje i rijeke Krke s dijelovima zaštićenog krajolika, sjeverno Parka prirode Velebit (40% teritorija) i južno Nacionalog parka „Krka“.
Kvaliteta vode ovih rijeka je 1. kategorije i od posebne je važnosti za ovaj dio sj. Dalmacije u snabdjevanju pitkom vodom. Kao „izvor života“ bile su presudne za nasljavenje stanovništva.
Dosadašnja istraživanja i saznanja o ovom prostoru nedvojbeno svjedoče o kontinuitetu naseljenosti od prapovijesnih vremena do naših dana. Razne ljudske civilizacije i kulture koje su se smjenjivale tijekom stoljeća ostavile su brojne tragove svoje materijalne kulture na tom prostoru od pretpovijesnih gomila i gradina, rimskih građevina i groblja, starokršćanskih i ranosrednjovjekovnih crkvica do obrambenih građevina.
Značajni lokaliteti graditeljske baštine su: arheološka zona Ivoševci – Mokro Polje – Radučić, obrambene građevine Otonska gradina i Keglevića gradina u Mokrom Polju i akvadukt izvor Glib – Stara straža – Očestovo – Radučić.
Arheoloških lokaliteta ima na cijelom prostoru općine. Zastupljene su manje-više sve povijesne epohe, značaj pojedinog lokaliteta ne ogleda se u veličini i brojci nalaza već u činjenicama slojevitosti nalaza i potvrde o kontinuitetu življenja na tom prostoru.
Od ranog eneolitskog doba započinje proces zaposjedanja pojedinih brežuljaka kao ljudskih staništa u obliku gradina (utvrda), a što traje kroz cijelo metalno doba. Gradine su utvrđena naselja, utvrđeni zbjegovi i osmatračnice.
U ranom brončanom dobu počelo je utvrđivanje lokaliteta gradinskog tipa kamenim bedemima u suhozidnoj tehnici. Zidovi su izrađeni od razbijenih većih kamenih komada, bez ikakve obrade površine. Nastambe u gradinama su pretežno kvadratne ili kružne kamene suhozidine. To su ujedno i prvi začeci fortifikacija na ovom prostoru, a što će biti milenijska građevinska konstanta ovog kraja.
U željeznom dobu nastaju gradine s gornjom utvrdom i donjim podgradinskim, utvrđenim ili neutvrđenim prostorom. Uglavnom su podignute na rubovima kraških polja i riječnih dolina, te iznad značajnih prethistorijskih prometnih pravaca. U osnovi su imale zadatak da zaštite pašnjake i da u slučaju opasnosti budu pribježište okolnom stanovništvu.
Iz perioda rimske antike je dokazano da su na području općine Ervenik bila naseljena područja naselja Mokro Polje, Oton i Pađene. Posebno je atraktivno arheološko nalazište u neposrednoj blizini općinske granice, ostaci rimskog amfitetara u Burnumu iz 55. god. p.n.e. gdje je obitavala jedna od najevićih vojni 11. Rimske legije. Iz tog vremena vidljivi su ostaci rimskodg vodovoda.
U razvijenom srednjem vijeku, u vrijeme uznapredovalih feudalnih odnosa dolazi do rivaliteta moćnih feudalnih obitelji.
Provale Tatara, feudalni antagonizmi, borba za ugarsko prijestolje, uplitanje Venecije i pojava nove svjetske sile Osmanskog carstva, uvjetovalo je da se na ovom području obnavljaju ili grade nove utvrde. Danas su najpoznatije Otonska gradina u Otonu, Keglevića gradina u Mokrom Polju s ostacima kule hrvatske plemićke obitelji Keglavić i Grad u Radučiću. Utvrde su djelomično očuvane, a vrijedne su kao spomenici fortifikacijske arhitekture kasnog srednjeg vijeka.
Sve do početka 15. stoljeća ovaj kraj dijeli sudbinu oskudne srednjovjekovne graditeljske baštine, a kad k tomu pridodamo da je stanovništvo preživljavalo prvenstveno od bavljenja nomadskim stočarstvom, manje vezano uz zemlju, onda je to i razumljivo.
Pored hrvatskih plemena doseljenih kroz 7. i 8. st. prema mletačkim izvorima i izvorima hrvatske dvorske kancelarije česti su stanovnici ovog kraja tzv.„Morlaci“ (Morlachi) ili „Vlahi“ koji su ostavili određeno obilježje u smjeni civilizacija i kultura. Zvali su ih i „Mavrovlasi“ ili „Crni vlasi“ i autohtono je stanovništvo Dalmacije. „Vlahi“ je sinonim za „stočare“, nomadskog tipa. Imali su svoje stanove „catone“ (katuni), kada dolaze na ispašu na mletačkim terenima. Ostataka takvih stanova ima u ovom podvelebitskom kraju kao nastavak tradicije romaniziranog autohtonog stanovništva Dalmacije. „Vlah“ je bio geografski, a ne nacionalni pojam. (Grga Novak).
U škrtim uvjetima podvelebitskog podneblja na prostorima dviju rijeka stanovništvo je kroz vjekove obilježilo svoje postojanje, ostavljajući iza sebe određeni dio materijalne kulture, posebno graditeljsku baštinu sakralnog tipa.
Od ovih objekata najstarijaja je župna crkva Sv. Mihovila arhanđela u Erveniku iz 1402. godine za koju su naročito vezani Hrvati - vjernici rimokatoličke vjere kojih pol. 17. stoljeća ima oko 500, a koji su s njom dijelili sudbinu teških trenutaka kroz cjelokupnu povijest svoga postojanja na ovim prostorima. Danas župa ima svoj oblik iz 1839. godine kada je od novca crkvenog fonda i uz pomoć mještana izgrađena nova i proširena. Posvećena je 1844. godine drevnom patronu i zaštitniku sv. Mihovilu i u sastavu je Zadarske nadbiskupije.
Sakralni spomenici monumentalnijeg tipa za potrebe bogoslužja vjernika pravoslavne vjere grade se u 15. i 16.st. Karkterističnog su jednobrodnog oblika sa zvonikom na pročelju u obliku „preslice“ i apsidom u pozadini hrama. Veći dio odoljeva zubu vremena, a u najnovije vrijeme donacijama vjernika neke su i obnovljene (Pađene i Ervenik). Najreprezantativnije se nalaze u svim glavnim središnjim naseljima.
U profanoj arhitekturi posebno se ističe Čupkovića most kao jedan od najevićih kamenih mostova u Europi, a vrlo su interesantne stare kamene kuće kakve je stanovništvo gradilo još od 16. stoljeća. I danas još uvijek ima dosta primjera takvih kamenih kuća koje teško odoljevaju zubu vremena zbog nekadašnje škrte gradnje (tzv. suhozid).
Stara mlinica u Erveniku bila je vlasništvo nekad moćne hrvatske porodice Ivankovića, tada veleposjednici. Svojevrsan je simbol Ervenika i kao „svjedok vremena“ zasigurno će joj se posvetiiti posebna pozornost i to već nakon donošenja detaljnog plana uređenja mjesta Ervenika po kojem Općina i nosi naziv. Stara mlinica je promjenila vlasnika, odnosno prodana tadašnjoj Poljoprivrednoj zadruzi u Erveniku koja je bila snažani gospodarski subjekat cijelog ovog kraja.
Do 90-tih godina prošloga stoljeća i prema statističkim podacima demografska slika je bila stalno u opadanju, a stanovništvo je odlazilo u veće gradove jer krška i siromašna Bukovica nije mogla dati nešto više što traže novi naraštaji.
Ipak prijeratno gospodarstvo Općine činile su: Poljoprivredna zadruga Ervenik s 40-ak zaposlenih, zatim industrijski pogon-tvornica tekstila i dječje konfekcije «PONOS» s 270 zaposlenih, Dalmatinski rudnici boksita «JADRAL», tvornica tekstila „Kninjanka“ u Mokrom Polju, te nekoliko ugostiteljskih i trgovačkih objekata. Paralelno se stanovništvo bavilo ekstenzivnom poljoprivrednom proizvodnjom. Sva središnja naseljna mjesta imale su osnovne škole koje danas nažalost zbog nedostatka učenika nisu u funkciji, a manji broj djece pohađaju školu u Kninu i Kistanjama. Prijevoz organizira ili financira Općina. Primarna zdravstvena zaštita bila je organizirana kroz ambulante u Erveniku i Mokrom Polju, zadnjih godina su obnovljene i u funkcionalnom su stanju.
Pripremio:
Jedinstveni upravni odjel općine Ervenik, rujan 2009
Katastarsku podjelu čini šest općina (Ervenik je podjeljen na dvije kat. općine i to: katastarska općina Ervenik Gornji i Ervenik Donji), a administartivnu pet mjesnih odbora ili pet središnjih naselja (Ervenik, Mokro Polje, Pađene, Radučić i Oton).
Poljoprivrednih površina ima 10620 ha (50%), šumskih 44% ili 9470 ha, neplodnih površina 6% ili 1238 ha.
Od 10.620 ha obradive površine (7.015 u državnom vlasništvu) danas je većina zapuštena i neobrađena. Predviđeno je hidromelioracijsko uređenje Mokrog Polja (480 ha) i Erveničkog polja ( 380 ha). Vinogradarstvo i voćarstvo se održava u granicama mogućnosti poljoprivrednih seoskih gospodarstava. Livade i pašnjaci zauzimaju 177 ha, a urbanizirano područje čini sva naseljena mjesta kao građevinske zone po odredbama Prostornog plana.
Prema popisu iz 2001. broj stanovnika je 988. (99% domicilno stanovništvo).
U radnom odnosu zaposlenih stalno ili povremeno kod pravnih osoba je oko 30, više od 70% su na socijalnoj pomoći ili umirovljenici (oko 300). Školske djece je 31.Starosna struktura, radni kontingent žene (15-59) 162 i muški (15-64) 253, a prosječna starost je 55 godina za žene i 57 godina za muškarce
Četiri su novoformirane poljoprivredne zadruge i to: poljoprivredna zadruga Ervenik sa sjedištem u Erveniku, Poljoprivredna zadruga Mokro Polje sa sjedištem u Mokrom Polju, Poljoprivredna zadruga „Bukovica“ sa sjedištem u Radučiću i Poljoprivredna zadruga „Oton Bender“ sa sjedištem u Otonu.. Općina podupire njihov rad.
Gospodarske aktivnosti na području Općine su prvenstveno iz domene poljoprivrede i stočarstva implementirane kroz seoska poljoprivredna gospodarstva (oko 100), a već sada je prema podacima kojima raspolažemo stočni fond narastao na oko 6 500 stoke sitnog zuba (ovce i koze) i preko 350 krupnog zuba (muzne krave). Otkup mlijeka je reguliran u suradnji s Paškom siranom i preko Poljoprivredne zadruge „Bukovica“. Stoka sitnog zuba se uzgaja pretežito zbog proizvodnje kvalietenog janjećeg mesa, priprema se za jelo na vrlo tradiconalan način, što je brend ovog kraja. Organizirana proizvodnja u poljoprivredi te razvoj drugih gospodarskih struktura nije moguća bez rješavanja komunalne infratsrukture, prvenstveno voda. Kraj daje velike mogućnosti eko-proizvodnje hrane biljnog i životinjskog porijekla, dobru cestovnu i željezničku povezanost i velike mogućnosti korištenja energije vjetra-obnovljivi izvori energije, te mogućnost razvoja turističke i sportsko-rekreativne aktivnosti.
Općinsko područje predstavlja harmoničnu kulturnu i prirodnu cjelinu čiji je elemenat nedjeljiv i kao takvo ima posebnu vrijednost. Na porječju je dviju kraških ljepotica, rijeke Zrmanje i rijeke Krke s dijelovima zaštićenog krajolika, sjeverno Parka prirode Velebit (40% teritorija) i južno Nacionalog parka „Krka“.
Kvaliteta vode ovih rijeka je 1. kategorije i od posebne je važnosti za ovaj dio sj. Dalmacije u snabdjevanju pitkom vodom. Kao „izvor života“ bile su presudne za nasljavenje stanovništva.
Dosadašnja istraživanja i saznanja o ovom prostoru nedvojbeno svjedoče o kontinuitetu naseljenosti od prapovijesnih vremena do naših dana. Razne ljudske civilizacije i kulture koje su se smjenjivale tijekom stoljeća ostavile su brojne tragove svoje materijalne kulture na tom prostoru od pretpovijesnih gomila i gradina, rimskih građevina i groblja, starokršćanskih i ranosrednjovjekovnih crkvica do obrambenih građevina.
Značajni lokaliteti graditeljske baštine su: arheološka zona Ivoševci – Mokro Polje – Radučić, obrambene građevine Otonska gradina i Keglevića gradina u Mokrom Polju i akvadukt izvor Glib – Stara straža – Očestovo – Radučić.
Arheoloških lokaliteta ima na cijelom prostoru općine. Zastupljene su manje-više sve povijesne epohe, značaj pojedinog lokaliteta ne ogleda se u veličini i brojci nalaza već u činjenicama slojevitosti nalaza i potvrde o kontinuitetu življenja na tom prostoru.
Od ranog eneolitskog doba započinje proces zaposjedanja pojedinih brežuljaka kao ljudskih staništa u obliku gradina (utvrda), a što traje kroz cijelo metalno doba. Gradine su utvrđena naselja, utvrđeni zbjegovi i osmatračnice.
U ranom brončanom dobu počelo je utvrđivanje lokaliteta gradinskog tipa kamenim bedemima u suhozidnoj tehnici. Zidovi su izrađeni od razbijenih većih kamenih komada, bez ikakve obrade površine. Nastambe u gradinama su pretežno kvadratne ili kružne kamene suhozidine. To su ujedno i prvi začeci fortifikacija na ovom prostoru, a što će biti milenijska građevinska konstanta ovog kraja.
U željeznom dobu nastaju gradine s gornjom utvrdom i donjim podgradinskim, utvrđenim ili neutvrđenim prostorom. Uglavnom su podignute na rubovima kraških polja i riječnih dolina, te iznad značajnih prethistorijskih prometnih pravaca. U osnovi su imale zadatak da zaštite pašnjake i da u slučaju opasnosti budu pribježište okolnom stanovništvu.
Iz perioda rimske antike je dokazano da su na području općine Ervenik bila naseljena područja naselja Mokro Polje, Oton i Pađene. Posebno je atraktivno arheološko nalazište u neposrednoj blizini općinske granice, ostaci rimskog amfitetara u Burnumu iz 55. god. p.n.e. gdje je obitavala jedna od najevićih vojni 11. Rimske legije. Iz tog vremena vidljivi su ostaci rimskodg vodovoda.
U razvijenom srednjem vijeku, u vrijeme uznapredovalih feudalnih odnosa dolazi do rivaliteta moćnih feudalnih obitelji.
Provale Tatara, feudalni antagonizmi, borba za ugarsko prijestolje, uplitanje Venecije i pojava nove svjetske sile Osmanskog carstva, uvjetovalo je da se na ovom području obnavljaju ili grade nove utvrde. Danas su najpoznatije Otonska gradina u Otonu, Keglevića gradina u Mokrom Polju s ostacima kule hrvatske plemićke obitelji Keglavić i Grad u Radučiću. Utvrde su djelomično očuvane, a vrijedne su kao spomenici fortifikacijske arhitekture kasnog srednjeg vijeka.
Sve do početka 15. stoljeća ovaj kraj dijeli sudbinu oskudne srednjovjekovne graditeljske baštine, a kad k tomu pridodamo da je stanovništvo preživljavalo prvenstveno od bavljenja nomadskim stočarstvom, manje vezano uz zemlju, onda je to i razumljivo.
Pored hrvatskih plemena doseljenih kroz 7. i 8. st. prema mletačkim izvorima i izvorima hrvatske dvorske kancelarije česti su stanovnici ovog kraja tzv.„Morlaci“ (Morlachi) ili „Vlahi“ koji su ostavili određeno obilježje u smjeni civilizacija i kultura. Zvali su ih i „Mavrovlasi“ ili „Crni vlasi“ i autohtono je stanovništvo Dalmacije. „Vlahi“ je sinonim za „stočare“, nomadskog tipa. Imali su svoje stanove „catone“ (katuni), kada dolaze na ispašu na mletačkim terenima. Ostataka takvih stanova ima u ovom podvelebitskom kraju kao nastavak tradicije romaniziranog autohtonog stanovništva Dalmacije. „Vlah“ je bio geografski, a ne nacionalni pojam. (Grga Novak).
U škrtim uvjetima podvelebitskog podneblja na prostorima dviju rijeka stanovništvo je kroz vjekove obilježilo svoje postojanje, ostavljajući iza sebe određeni dio materijalne kulture, posebno graditeljsku baštinu sakralnog tipa.
Od ovih objekata najstarijaja je župna crkva Sv. Mihovila arhanđela u Erveniku iz 1402. godine za koju su naročito vezani Hrvati - vjernici rimokatoličke vjere kojih pol. 17. stoljeća ima oko 500, a koji su s njom dijelili sudbinu teških trenutaka kroz cjelokupnu povijest svoga postojanja na ovim prostorima. Danas župa ima svoj oblik iz 1839. godine kada je od novca crkvenog fonda i uz pomoć mještana izgrađena nova i proširena. Posvećena je 1844. godine drevnom patronu i zaštitniku sv. Mihovilu i u sastavu je Zadarske nadbiskupije.
Sakralni spomenici monumentalnijeg tipa za potrebe bogoslužja vjernika pravoslavne vjere grade se u 15. i 16.st. Karkterističnog su jednobrodnog oblika sa zvonikom na pročelju u obliku „preslice“ i apsidom u pozadini hrama. Veći dio odoljeva zubu vremena, a u najnovije vrijeme donacijama vjernika neke su i obnovljene (Pađene i Ervenik). Najreprezantativnije se nalaze u svim glavnim središnjim naseljima.
U profanoj arhitekturi posebno se ističe Čupkovića most kao jedan od najevićih kamenih mostova u Europi, a vrlo su interesantne stare kamene kuće kakve je stanovništvo gradilo još od 16. stoljeća. I danas još uvijek ima dosta primjera takvih kamenih kuća koje teško odoljevaju zubu vremena zbog nekadašnje škrte gradnje (tzv. suhozid).
Stara mlinica u Erveniku bila je vlasništvo nekad moćne hrvatske porodice Ivankovića, tada veleposjednici. Svojevrsan je simbol Ervenika i kao „svjedok vremena“ zasigurno će joj se posvetiiti posebna pozornost i to već nakon donošenja detaljnog plana uređenja mjesta Ervenika po kojem Općina i nosi naziv. Stara mlinica je promjenila vlasnika, odnosno prodana tadašnjoj Poljoprivrednoj zadruzi u Erveniku koja je bila snažani gospodarski subjekat cijelog ovog kraja.
Do 90-tih godina prošloga stoljeća i prema statističkim podacima demografska slika je bila stalno u opadanju, a stanovništvo je odlazilo u veće gradove jer krška i siromašna Bukovica nije mogla dati nešto više što traže novi naraštaji.
Ipak prijeratno gospodarstvo Općine činile su: Poljoprivredna zadruga Ervenik s 40-ak zaposlenih, zatim industrijski pogon-tvornica tekstila i dječje konfekcije «PONOS» s 270 zaposlenih, Dalmatinski rudnici boksita «JADRAL», tvornica tekstila „Kninjanka“ u Mokrom Polju, te nekoliko ugostiteljskih i trgovačkih objekata. Paralelno se stanovništvo bavilo ekstenzivnom poljoprivrednom proizvodnjom. Sva središnja naseljna mjesta imale su osnovne škole koje danas nažalost zbog nedostatka učenika nisu u funkciji, a manji broj djece pohađaju školu u Kninu i Kistanjama. Prijevoz organizira ili financira Općina. Primarna zdravstvena zaštita bila je organizirana kroz ambulante u Erveniku i Mokrom Polju, zadnjih godina su obnovljene i u funkcionalnom su stanju.
Pripremio:
Jedinstveni upravni odjel općine Ervenik, rujan 2009
Miloš Samardžija
Diplomirani sam pravnik, rođen u Pađenima kod Knina 1946. godine. Radno iskustvo sam stekao pri HŽ-eu. Porodično stanje: oženjen.Nezadovoljan razvojnim programima Općine mojih prethodnika moto mi je „pokrenuti Ervenik“ s čim sam i nastupio u izbornom programu, prepoznat od biračkog tijela a sastoji se kroz ostvarenje projekta iz „vizije razvoja“ kroz ovo četverogodišnje razdoblje.
Mirko Kovačević - zamjenik načelnika
Profesor fizike, rođen sam u Erveniku 1948. godine.
Radno iskustvo stekao sam u struci u prijeratnom razdoblju u srednjoj školi u Kninu odgajajući i obrazujući mlade naraštaje.
Dijelio sam sudbinu većine, a kao povratnik želim svojim znanjem i umjećem, a iznad svega ljubavlju prema rodnom kraju dati svoj doprinos u razvoju ovog zapuštenog i nerazvijenog kraja.
Naša vizija razvoja lokalne zajednice:
1. Modernizacija i održavanje prohodnosti županijskih, lokalnih i nerazvrstanih cesta
2. Rekonstrukcija i dogradnja vodovodne mreže
3. Briga o starijim i nemoćnim osobama
4. Briga o djeci školskog i predškolskog uzrasta
5. Instaliranje javne rasvjete na cijelom području Općine
6. Organizacija javnog prijevoza
7. Obnova objekata infrastrukture u vlasništvu Općine
Iako se stječe dojam da gotovo i nema neke perspektive za ovaj kraj, spomenimo samo neke projekte koji ohrabruju, koji su u realizaciji ili će se reaalizirati u narednom razdoblju. Ulažu se veliki napori u održavanju i modernizaciji lokalnih cesta, elektrifikaciji i izgradnji javne rasvjete, izgradnji fiksne telefonske mreže, izradi potrebne planske dokumentacije radi izgadnje poduzetničkih zona i napose vjetroparkova ( „Bewag“, Austrian WindPower sa hrvatskom tvrtkom „Dalekovod“) na cijelom području Općine Ervenik (dva strana i jedan domaći investitor s više stotina mil. eura), vrše se pripreme uređenja i izgradnje industrijske zone u mjestu Pađene radi instaliranja terminala ukapljenog plina i distribucije plina s mogućnosti otvaranja novih radnih mjesta i zapošljavanja postojećeg radnog kontigenta i šire, te više inicijativa i aktivnosti razvoja agro-turizma.
Krajem ove godine i početkom slijedeće očekujemo početak izvođenja radova na „Sanaciji i rekonstrukciji te izgradnji prije započete i izgrađene vodovodne mreže u Općini Ervenik“ sredstvima Europske investicijske banke u okviru programa „Integralnog razvoja lokalne zajednice“ Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva ukupne vrijednosti od 4.000.000,00 kn, te paralelno s tim i u suradnji s Japanskim veleposlanstvom vršit će se izgradnja lokalne vodovodne mreže u naselju Radučić. Ovaj dugo pripremani projekat napokon će i pored opće recesije u Državi ugledati svjetlo dana. Dovođenje pitke vode iz javnog vodovoda za Općinu Ervenik „povijesni je događaj“ jer se na njega čekalo gotovo 2.000 godina ili od vremena rimske vladavine kada je sagrađen antički vodovod za potrebe rimskog vojnog logora u neposrednoj blizini mjesta Radučić.
Posebni naglasak na unapređenju prometne komunalne infrastrukture od velike važnosti za Općinu Ervenik je nastavak inicijative na izgradnji vrlo važne prometnice od regionalnog i državnog značaja Knin-Ervenik-Obrovac, kao kompenzacija za nedavno izgrađenu autocestu koja zaobilazi ovaj kraj.
Izgradnja predmetne ceste otpočeta je 70-tih godina prošlog stoljeća i izgrađena je u dužini o cca 55 kilometara od čega 30-tak kilometara ima jako dobre elemente horizontalnog i vertikalnog vođenja trase, a projektirana je u ukupnoj svojoj dužini. Njena izgradnja je prekinuta zbog općeg kriznog stanja u tadašnjoj bivšoj državi (restrikcija investicija) kao i nedostatka financijskih sredstava. Projektirana trasa prometnice je položena atraktivnim predjelima toka rijeke Zrmanje, na kojoj je predviđena izgradnja više hidroenergetskih objekata (prema planovima HEP-a). Smatramo da je što prije potrebno prići, odnosno nastaviti izgradnju ove za nas i grad Knin važne prometnice.
Navedena cesta je prema novoj strategiji razvoja cestovne infrastrukture bez argumenata devalvirana i prekategorizirana u županijsku cestu (ŽC 6025) iako je najbliža i najlogičnija veza Knina i kninske krajine s autocestom, a nastavno također veza sa Zadrom, sveučilišnim centrom, te je ujedno izlaz grada Knina na more. Ova prometnica je jedna od rijetkih kvalitetnih veza državne ceste D1 s autocestom na cijeloj dužini protezanja. Preostalo je za izgraditi još tri (3) projektne dionice: Žegar – Ervenik, Ervenik – Mokro Polje, Mokro Polje – Oćestovo. Sama trasa proteže se mirnim pejzažom, koji uvjetuje male zemljane radove, a kako je od prije trasirana, iziskivala bi smanjene financijske troškove.
Isto tako moramo naglasiti da zbog velike važnosti prometnice za ovo područje i zbog nedostatka vlastitih finacijskih sredstava smatramo da se Republika Hrvatska mora i treba uključiti u realizaciju ovog projekta. Napominjemo da prometnica dobiva posebno na značenju kao alternativni pravac u zimskom periodu kada državna cesta D-1 nerjetko na predjelu prijevoja „Malovan“ u Lici postane neprohodna ili teško prohodna.
...
