linkovi
Projekt podržali
MARIJA GORICAOpćina Marija Gorica nalazi se na sjeverozapadnom dijelu Hrvatske i sastavni je dio Zagrebačke županije.
Pretežno je brdovito područje. Manji nizinski predio općine sa zapadne strane izlazi na rijeku Sutlu, koja ujedno označava graničnu liniju između Hrvatske i Slovenije.
Na jugoistočnoj strani općina graniči s općinom Brdovec, sjeveroistočno s općinom Pušća, a sjeverno s općinom Dubravica.
Najviše geografske točke cijelog tog područja su brdo Kipišće, čija je nadmorska visina 312 m, te Lipa 297 m. Značajno je i brdo Sveti Križ s nadmorskom visinom od 310 m. To je tzv. Svetokriški vidikovac s kojeg se ako gledamo prema jugu, proteže pogled preko Savske doline na Samoborsko i Žumberačko gorje sve do grada Velike Gorice.
Na istoku svojim impozantnim izgledom dominira Medvednica, a na sjeveru pogled doseže sve do Maceljskog gorja.
Okrenemo li se prema zapadu, onda se pred nama prostire slovenska dolina rijeke Sutle i Save, grad Brežice, Krško, te Slovensko gorje, a vidik dosiže sve do snježnih vrhova Alpa.

Općinu Marija Gorica čine: središnje naselje Marija Gorica, kao administrativno, kulturno, duhovno i turističko središte, zatim Kraj Donji, Bijela Gorica, Kraj Gornji, Žlebec, Oplaznik, Celine, Hrastina, Trstenik i Sv. Križ. Ta su sela smještena, svako na svoj način, u prekrasnom prirodnom krajoliku. Sve ukupno u općini Mariji Gorici živi oko 2500 stanovnika.

Cestovno i željeznički je povezana s gradom Zagrebom od kojeg je udaljena 26 km. Glavne ceste i žile kucavice općine su: cesta koja vodi od Zaprešića do dvorca Januševec, sjeverno preko Trstenika do Marije Gorice i cesta koja od graničnog prijelaza Harmica, dolinom Sutle, vodi prema Klanjcu, te tako spaja Kraj Donji, Bijelu Goricu i Kraj Gornji s poprečnim cestama prema Mariji Gorici.


Župna crkva Blažene Djevice Marije Od Pohođenja
CRKVADolaskom franjevaca iz franjevačke provincije "Bosne Croatie" na Svete Gorice (kasnije Marija Gorica) crkva u Mariji Gorici zajedno sa samostanom građena je 1517. - 1527. Bila je posvećena Sv. Petru Apostolu. Početkom sedamnaestog stoljeća franjevci su nastojali crkvu u Sv. Gorici učiniti proštenjarskom jer se u njoj štovala Blažena Djevica Marija od Pohođenja, zbog čudotvornog kipa Gospe koji je samostanskoj crkvi darovao biskup prebjegao iz Bosne. Franjevci su u tu svrhu već 1616. obnavljali i proširivali samostan, ali tek 1682., posvetom zagrebačkog biskupa Martina Borkovića promijenili su nebeskog zaštitnika crkve. Umjesto crkve Svetog Petra samostanska crkva postala je crkvom Blažene Djevice Marije od pohođenja. U to vrijeme mijenja se i naziv samog mjesta; iz naziva Sveta Gorica, po novom imenu crkve, u ime Marija Gorica.

Gradnja novog samostana započela je 1733., a nova barokna crkva građena je 1754. - 1758. Unutrašnjost crkve bila je uređena i namještena već do 1761.
Iste godine 12. srpnja novu baroknu crkvu posvetio je biskup Stjepan Putz. Car Josip II, sin Marije Terezije uplitao se u upravu srkve o izdavao odredbe kojima je uništio redovničko školstvo i uzrokovao uništenje vrijednih knjiga dokinutih samostana.
Tako je 1786. ukinut i franjevački red u Mariji Gorici, te je po knjizi "Mjestopis" biskupa Maksimilijana Vrhovca 1789. osnovana nova župa Marija Gorica, a franjevci su ostali još četrdeset godina, kada je s posljednjim franjevcem dotrajao i samostan stradao u požaru, pa je nakon toga srušen.
Novi župni dvor bio je izgrađen 1837.
Rušenjem franjevačkog samostana koji se nalazio sa sjeverne strane crkve, crkva je ostala osamljena jednobrodna građevina s prezidanom sakristijom sa sjevera i visokim tornjem s južne strane. Dužina crkve s vanjske strane iznosi 23m, a pročelje zajedno s tornjem široko je 14,30m. Toranj je trokatni, tlocrtnih dimenzija 4x5m, a visok je 41m. Crkva ima dva prozora na južnom zidu svetišta i dva prozora na južnom zidu lađe, dok su na fasadnom zidu pročelja dva manja prozora uz velika ulazna vrata i tri velika prozora na fasadnom zidu kora. Sakristija ima dva prozora na zapadnom zidum ulazna vrata sa sjevera te izlazna vrata u svetište crkve. Fasada je uglavnom ravna ploha žuto obojena, ukrašena bijelim rubovima. Dakle, crkva Majke Božje od Pohođenja u današnjem obliku postoji od sredine 18. stoljeća. Njezin namještaj u cijelosti je sačuvan i sadržajno vrlo vrijedan. Crkva ima veliki glavni oltar u svetištu i četiri pokrajnja oltara u lađi, te mali oltar u prizemnom prostoru tornja.





Povijesni pregled
009Prošlost područja koje danas obuhvaća općina Marija Gorica možemo pratiti od najstarijih razdoblja geološke prošlosti Zemlje do danas.

Dragutin Gorjanović-Kramberger, među prvim hrvatskim znanstvenicima, istraživao je marijagorički kraj daleke 1893.g. Najstariji nalazi pripadaju gornjem paleozoiku u šumi Mačkovec ispod Hrastine starosti oko 200 milijuna godina. U tom razdoblju izdiže se kopno iz mora i pojavljuje biljni svijet. Prije oko 16 mil. g. ovaj prostor bio je pokriven morem Paratethys iz kojeg kasnije nastaje Panonsko more o čemu svjedoče fosilni ostaci životinjskog podrijetla. Konačno povlačenje mora dogodilo se prije oko 5 mil. g. Nedaleko od crkve u Mariji Gorici pronađen je zub nosoroga Rhinocerosa i zubi praslona Dinotherium gigantum. Praslon je imao velike uvrnute kljove u donjoj čeljusti i jedini je nalaz ove vrste u Hrvatskoj. Njegov lik nalazi se na grbu općine Marija Gorica koji je izradio likovni pedagog i umjetnik Drago Jančić. U najmlađem geološkom razdoblju Zemlje, kvartaru, od prije oko 2 mil. g. do danas, taloženjem nanosa vodenih tokova oblikovan je prelijepi vinorodni krajolik današnje marijagoričke općine.

Najstariji tragovi naseljenosti vode nas u neolitik, mlađe kameno doba, oko 4000 g. pr. Kr. Na Škribula brijegu u Hrastini pronađena je kamena sjekira izrađena metodom bušenja i brušenja, a neolitski čovjek koristio ju je kao univerzalni alat. Na Križu Brdovečkom, nedaleko od crkve Sv. Križa, pronađeni su arheološki nalazi datirani u starije željezno doba. Najnovije otkriće je grob konjanika s konjem iz 7.-6. st. pr. Kr.

U antici, dolinom rijeke Save obitavala su panonska plemena koja su tijekom vremena pala pod rimsku vlast. Tada je rijeka Sava bila plovna, a na desnoj obali izgrađena je rimska cesta. Iako ne postoje arheološki nalazi, vjerojatno je istu sudbinu dijelio marijagorički kraj.

Tijekom velike seobe naroda dolazili su, zadržavali se i prolazili našim područjem mnogi narodi. Početkom 7. st. dolaze u današnju domovinu Hrvati o čijoj prošlosti u prvih nekoliko stoljeća nema povijesnih izvora. Arheološka istraživanja su u tijeku, a vodi ih muzej u Brdovcu. Nadamo se da će u skorije vrijeme biti još vrijednih otkrića koja će svjedočiti o kontinuitetu života tijekom dugih povijesnih razdoblja na ovom području.

Krajem XI. st., nakon utemeljenja zagrebačke biskupije, ugarski je kralj dao zemlju oko Zagreba mađarskom velikašu Acha kako bi štitio novu biskupiju. Dobio je kraj između Save, Sutle i Zagrebačke gore gdje je osnovao susedgradsko-stubičko vlastelinstvo.

Sredinom XIV. st. kraj između Krapine i Sutle nazvan je Zakrapina ili Krapina u kojoj se spominje župna crkva Sv. Križa u ispravi iz 1334.g., građena u gotičkom stilu. Susedgradsko vlastelinstvo čije je središte bio castrum, utvrđeni objekt Susedgrad bilo je podijeljeno u tri seoske općine, a marijagoričko područje pripadalo je brdovečkoj. Seoske općine ili sudčije brinule su o korištenju zajedničkih pašnjaka i šuma i o međusobnim odnosima ljudi. Na čelu općine bio je seoski sudac.

Najstariji popis domaćinstava po selima je iz 1446.g. Popisani su kmetovi koji su bili obavezni davati desetinu zagrebačkom kaptolu. S područja današnje općine spominju se sela Trstenik i Kraj, a u popisu iz 1474.g. Trstenik se nalazio u pušćanskoj sudčiji. Iz popisa se mogu iščitati sela kojih više nema i ne zna se gdje su bila smještena, a ne spominju se niti sva današnja.

039Od vremena raspadanja vlastelinstva pojavio se veći broj dvoraca i kurija (lat. curia-plemićka zgrada za stanovanje). Krajem XVI. st. spominje se kurija Kraj koju je 1596.g. Petar Erdoedy kupio od Stjepana Tahyja. Zgrada postoji još i danas, ali nažalost u ruševnom stanju.

Krajem XV. i početkom XVI. st. tijekom turskih provala u Hrvatsku marijagorički kraj i šire područje grada Zaprešića naselili su ikavci. Doselili su sa šireg područja Une, najviše iz istočne Like. Prema najnovijim jezikoslovnim istraživanjima nazvani su "sutlanski ikavci". Zadržali su ikavski govor, a prihvatili kajkavsko narječje. S doseljenicima su došli franjevci kojima je dao sagraditi samostan Sv. Petra u Svetoj Gorici susedgradski vlastelin Stjepan Zylagi prema ispravi iz 1527.g., a istovremeno im je dao selo Trstenik sa svim prihodima na korištenje dok se samostan izgradi. Gradnja je trajala 10 godina.

Matija Leonhart, zagrebački majstor od 1753. do 1758.g. sagradio je novu baroknu crkvu i samostan koja danas nosi naziv crkva Blažene Djevice Marije od Pohođenja. Franjevci su djelovali u Mariji Gorici sve do kraja XVIII. st. kada je car Josip II. ukinuo sve crkvene redove. U tijeku je obnova crkve pod pokroviteljstvom Ministarsva kulture Republike Hrvatske.

Na susedgradsko-stubičkom vlastelinstvu tijekom XVI.st. bilo je više seljačkih buna među kojima se ističe ona iz godine 1573. Matije Gupca zato što je bila najbolje pripremljena. Seljaci - kmetovi pobunili su se zbog Tahyjeve samovolje i grubosti. Pomoć od kralja i bana nisu dobili, iako su je tražili. S područja današnje općine sudjelovalo je više istaknutih osoba, kapetana u ustaničkoj vojsci: Ilija Gregorić iz Trstenika, Ivan Svrač iz Žlepca, Matija Fistrić iz Trstenika, Mijo Gušetić iz Kraja Donjeg i Grgur Gušetić iz Kraja. Seljačka buna krvavo je ugušena. Plemićka vojska uhitila je mnoge sudionike i osudila ih najstrožim kaznama. Uništena su mnoga selišta u Kraju, Žlepcu, Oplazniku; uništeni su vinogradi u Sv. Križu, Kraju, Oplazniku, Bijeloj Gorici. Nakon ovih nemilih događaja nastala su mala vlastelinstva: Kraj u Kraju Donjem u vlasništvu Ratkaja; u Hrastini i Kraju posjede su imali Jelačići.

Veliku ulogu u kulturnom, obrazovnom i odgojnom životu općine ima današnja škola osnovana 1854.g. u Mariji Gorici kao pučka škola. Danas nosi ime svojeg đaka Ante Kovačića, književnika realizma, a područni je odjel OŠ Ivane Brlić-Mažuranić, Prigorje Brdovečko.

Značajnu ulogu u političkom životu međuratnog razdoblja imala je HSS zalažući se za ravnopravnost naroda u Kraljevini SHS/Jugoslaviji, preuređenje monarhije u federaciju i demokraciju. Dr. Ivan Pernar, rodom iz Hrastine, bio je jedan od zastupnika HSS-a u Narodnoj skupštini u Beogradu. Ranjen je u atentatu na zastupnike HSS-a u lipnju 1928.g. Bio je više puta zatvaran, nakon rata odlazi u emigraciju i nastavlja politički djelovati.

1920-ih g. komunističke ideje prihvaćaju radnici zaposleni u tvornicama. Utjecaj KP širio se po selima, a najpoznatiji komunisti bili su: Vinko i Mihalj Jančić-Mišulja te Antun Klečić iz Hrastine. 1942.g. osnovan je bataljon "Matija Gubec" ili "Prvi zagorski partizanski odred" u Brdovcu u čijim su partizanskim akcijama i diverzijama sudjelovali stanovnici našeg kraja. Nažalost, tijekom NOB-a u Mariji Gorici dogodio se ustaški zločin. U travnju 1945.g. ubijeno je 12 židovskih obitelji, čije se spomen-obilježje nalazi na groblju u Mariji Gorici. Pobjeda nad okupatorima i kvislinzima ostvarena je u svibnju 1945.g. pod vodstvom KPJ.

Od tada pa do 1990.g. vladalo je komunističko jednoumlje. 1990.g. na prvim višestranačkim izborima pobjeđuju nekomunističke stranke na čelu s HDZ-om. Osnovana je neovisna i međunarodno priznata Republika Hrvatska u čijem su stvaranju sudjelovali mnogi branitelji iz marijagoričkog kraja. Na području današnje općine Marije Gorice osnovane su dvije političke stranke HDZ i HSS sudjelujući u njezinom osnivanju 24.11.1995.g. Danas u političkom životu općine uz HDZ i HSS sudjeluju SDP.

Veliki utjecaj u društvenom životu odigrali su DVD-i koji imaju dugogodišnju tradiciju. To su: DVD Marija Gorica, DVD Trstenik, DVD Bijela Gorica i DVD Sv. Križ.

Sportsku aktivnost promiče NK "Mladost", Kraj Donji. Na općini djeluju KUD "Zgubidan", crkveni zbor "Psalentes" i Mladež općine Marije Gorice.

U Općini Marija Gorica, svojim radom ističu se i sljedeće udruge: Udruga Marijagorička zipka, Udruga Trsje i Udruga Dobrota.

prof. Sandra Debogović

Marica Jančić

...
Web: http://www.marija-gorica.hr
Email Marija Gorica  
  RSS Marija Gorica  RSS
© Svi materijali na ovom webu, izgled, i koncept su zaštićeni Zakonom o autorskom pravu. Prijenos dozvoljen isključivo uz naznaku 'kako prenosi Lokalna Hrvatska' / * statistički podaci korišteni iz biltena Državnog zavoda za statistiku (www.dzs.hr) / ** vremenska prognoza se preuzima direktno sa stranica Državnog Hidrometeorološkog zavoda hrvatske (www.dhmz.hr ) / *** vijesti JLS se preuzimaju sukladno Ugovoru Lokalne Hrvatske i pojedinih JLSa o sudjelovanju u projektu, autorsko pravo pripada pojedinim autorima / izdavač: Udruga Lokalna Hrvatska / oblikovanje: Davor Bačić / programiranje: Željko Erceg / projekt pokrenut MMIX / aktualni dizajn MMXIII/2013  pametno.org