Perušić

Perušić, malo mjesto smješteno u ličkom sredogorju unutar prostranog polja na nadmorskoj visini od 593 metra.

Po prostornom položaju u granicama Ličko-senjske županije zauzima dio njezinog središnjeg prostora. Općina Perušić sa svojim rubnim dijelovima graniči sa gradovima Gospićem, Otočcem i Senjom, te sa Općinom Plitvička jezera.

Kada dođete u Perušić – više Vam ništa nije daleko – Jadransko more, Velebit, nacionalni parkovi Sjeverni Velebit i Plitvička jezera, Gacka dolina.

Perušić je vrlo dobro prometno povezan – nalazi se na poprištu važnih prometnih pravaca: državne ceste između Otočca i Gospića,autoceste Zagreb-Split (izlaz u Perušiću) i magistrale željezničke pruge MP 11.


Perušić je mjesto gdje se isprepliću slike bogate i burne prošlosti, krajolici netaknute i očuvane prirode, mjesto u kojemu se još uvijek živi toplo i dobrosusjedski i koje upravo zbog svoje veličine i malog broja stanovnika koji se gotovo svi međusobno poznaju još nije poprimilo obrise globalnog, otuđenog i užurbanog života.


Nastanak Perušića kao organiziranog naselja datira iz ranijeg razdoblja 16. i 17. stoljeća, kada se taj prostor nalazio na graničnoj crti između Turske i Europe. Prvi put se Perušić spominje 1487. g. Osnivaju ga braća Dominik i Gašpar Perušić, iz plemićke obitelji koja dolazi iz Zagore. Po njihovom prezimenu mjesto dobiva ime, a na uzvisini obitelj gradi obrambenu utvrdu koja u literaturi ima različite nazive - Perušićki stari grad, Gradina, a u narodu najčešće samo Perušićka kula. Kada su Turci pokorili Liku i Krbavu, Perušić, kao dio Ličkog sandžaka, postaje glavno tursko uporište Like.

Turcima je u istom razdoblju pripadao i čitav kosinjski kraj. Stalno su naseljavali opustjela područja kako bi utvrdili svoj granični pojas prema Veneciji i Habsburškoj Monarhiji. To je granično područje između triju velikih imperija (Habsburške Monarhije s ostacima Hrvatsko - Ugarskog Kraljevstva, Venecije i Otomanskog Carstva) bilo poprište stalnog ratovanja. Oslobađanje od turske vlasti u Lici je počelo 1685. g. Perušićko područje oslobađa vojska otočke pukovnije, narod pod vodstvom popa Marka Mesića i senjski uskoci.

Nedugo nakon što je izumljen tiskarski stroj, u naselju Kosinj u blizini Perušića tiskan je Misal po zakonu rimskoga dvora ili Kosinjski misal (Katolička crkvena knjiga), jedna od najstarijih tiskanih knjiga u Hrvatskoj i Europi s mnogobrojnim ilustracijama i uresima.





Perušić i njegova neposredna okolica mozaičan su sklop prirodnih i kulturno - povijesnih vrijednosti. Originalni povijesni spomenici poput Kule ( stari grad Perušić ) i župne crkve Uzvišenja sv. Križa svjedoci su dugog razdoblja organiziranog življenja na ovom prostoru, dok s druge strane nalazimo ljepote krškog podzemlja koje se oslikavaju kroz šest špilja i jednu jamu, ljepote krškog nadzemlja i krajobrazna vrijednost rijeke Like kao izvor bogate pouke o kompliciranim zakonitostima razvoja krškog reljefa, jedinstva i nedjeljivosti prirode, promjenjivim uvjetima okoliša i održivom razvoju krških ekoloških sustava.

Općina Perušić ima 20 naselja: Bukovac Perušićki, Donji Kosinj, Gornji Kosinj, Kaluđerovac, Klenovac, Konjsko brdo, Kosa Janjačka, Kosinjski Bakovac, Kvarte, Krš, Lipovo polje, Malo polje, Mezinovac, Mlakva, Perušić, Prvan Selo, Rudinka, Studenci, Sveti Marko i Vukelići.

Općina Perušić prema posljednjem popisu stanovništva iz 2001. godine ima oko 3500 stanovnika. O strahovitoj depopulaciji ovog kraja govori činjenica da je 1910. godine područje kotara Perušić brojilo 21 000 stanovnika.